Ime i prezime:
Melisa Pervić-Srebrović
Mjesto boravka u Bosni i Hercegovini:
Sarajevo/Ključ
Predmetna ili razredna nastava:
Razredna nastava
Uzrast djece/odjeljenje koje vodite u BH školi Minhen:
Prediškolski uzrast – 9. razreda
Od kada ste u BH Školi Minhen:
Juni 2025.
Zašto ste odlučili da postanete učiteljica?
Za mene je biti učiteljica više od samog posla. To je poziv koji može činiti čuda. Čvrsto vjerujem da je jedina stvar koja nam zaista pripada i koju nam niko ne može oduzeti znanje. Oduvijek sam željela raditi u obrazovanju. Kao učiteljica, želim motivisati i ohrabriti djecu da razvijaju svoj potencijal i da shvate koliko je vrijedno sticati znanje na različite načine.
Šta vam se sviđa u Bosanskoj školi u Minhenu?
Bila sam entuzijastična po pitanju koncepta miješanih grupa jer nudi brojne prednosti. Prije svega, omogućava kreativno planiranje nastave, što učenje čini dinamičnijim i zanimljivijim. Djeca uče jedni od drugih, baš kao i braća i sestre u porodici. U takvom okruženju djeca imaju priliku da međusobno dijele svoje prethodno znanje, što ne samo da olakšava proces učenja, već i pomaže u izgradnji zajednice i međusobnog povjerenja. Također vjerujem da nastava u Bosanskoj školi igra važnu ulogu u identitetu i razumijevanju vlastitog ja. Nastava na maternjem jeziku omogućava nam da budemo ono što jesmo, jer interakcija stvara osjećaj pripadnosti.
Kako bi roditelji trebali motivisati svoju djecu da kod kuće govore bosanski? Šta biste preporučili roditeljima?
Važno je da djeca govore bosanski kod kuće iz nekoliko razloga. To ne samo da podstiče njihov jezički i kognitivni razvoj, već i jača njihov emocionalni i kulturni identitet. Najbolji način da se to postigne je da se bosanski integriše u svakodnevni život. Kako bi se izbjegla zbunjenost kod djece, logično je povezati jezik s aktivnostima. Na primjer, engleski za vrijeme sporta, bosanski za vrijeme obroka. Vrlo je važno da se djeca zabavljaju i uče na zabavan način. Rime i muzika su zabavne, lako se pamte i mogu pomoći u razvoju osjećaja za jezik. Zato je zajedničko pjevanje dobra ideja. Lični susreti su veoma važni. Oni potiču jezičku razmjenu, a također dovode i do novih prijateljstava. Proces učenja postaje zabavna porodična aktivnost.
Igre slaganja slika su također dobar izbor. Pomažu djeci da vizualno učvrste nove riječi. Štaviše, naš mozak više voli razmišljati u slikama nego u bilo čemu drugom. Čitanje naglas i čitanje kao metode učenja ne treba podcjenjivati. Knjige, priče i pjesme daju nam pristup našoj kulturi i potiču razumijevanje kulturnih konteksta. Učenje jezika zahtijeva vrijeme i strpljenje. Ustrajnost je ključ uspjeha. Ako djeca kod kuće ne govore maternji jezik, postoji rizik da će s vremenom izgubiti ovaj jezik ili da će ga govoriti samo u vrlo ograničenoj mjeri.